Blog

  • REKORDNI ULOVI I TOP LOKACIJE NA DUNAVU

    REKORDNI ULOVI I TOP LOKACIJE NA DUNAVU


    Dunav drži apsolutne rekorde kada je u pitanju težina i sirova veličina riba. Zbog ogromnog prostranstva i dubina, ovde se kriju pravi rečni monstrumi.
    Gde je najviše ulova (Top lokacije):
    Gornje Podunavlje (Apatin i Bezdan): Ovaj deo je poznat po stotinama rukavaca, kanala i nepreglednih šuma panjeva. Zbog specifičnog terena i granice sa Mađarskom i Hrvatskom, ovo je verovatno najbogatiji deo Dunava ribom u celom toku kroz Srbiju.
    Novi Sad (Kamenjar i potez oko mostova): Odlični tereni za smuđa i šarana zbog kamenih napona i promena dubine.
    Đerdapska klisura (Golubac, Tekija, Donji Milanovac): Najdublje tačke Dunava (i do 90 metara u Kazanima). Ovo je carstvo somova i nekadašnjih jesetarskih vrsta.
    Kapitalni primerci i rekordi:
    Som: Apsolutni istorijski rekorder potiče iz Apatina (lokalitet Kazuk), gde su alasi još 1958. godine ulovili džinovskog soma teškog 208 kg! Kada govorimo o sportskom ribolovu (na štap i udicu), primerci od 50 kg do 80 kg se vade svake godine na Đerdapu i u okolini Apatina, dok su ribe preko 100 kg hvatane na teški varaličarski pribor u dubokim virovima Tekije.
    Šaran: Dunavski divlji šaran (vretenac) je sinonim za borbenost. Najveći zvanično zabeleženi divljaci na našem delu Dunava prelazili su 32 kg. Lokacije sa potopljenim panjevima oko Beške i Krčedina redovno daju primerke od 15 kg do 22 kg.
    Smuđ: Dunav je najbolja voda za smuđa u Evropi. Istorijski rekordi se kreću oko 15 kg, dok se na potezima oko Beograda (kod Vinče i Ada Huje) i Novog Sada svake jeseni prevare kapitalci od 8 kg do 11 kg.

  • Noćni dubinski ribolov soma

    Noćni dubinski ribolov soma

    Najbolji mamci i sistemi na čekanje
    Za ribolovce koji više vole statičan ribolov sa obale, noćni rad na čekanje sa jakim dubinskim sistemima je najsigurniji put do krupnog soma. Po mraku, som se oslanja na svoj njuh i čulo ukusa, pa su mirisni mamci pun pogodak.
    Top mamci za noćnog soma
    Golemi snop rosulja (durdubaka ili pijavica): Na veliku somovsku udicu nanizite 5 do 10 krupnih crva ili durdubaka tako da naprave “živu loptu” koja se stalno mrda na dnu. Ovo stvara savršenu kombinaciju mirisa i pokreta.
    Krupni živi keder: Babuška, bodorka ili klen dužine preko 20 cm su odličan izbor za krupnog soma. Keder svojim plivanjem šalje jake signale koje som oseti sa velike udaljenosti.
    Sveža rečna školjka ili pileća džigerica: Mamci koji imaju jak i specifičan miris u vodi. Džigerica se može blago prosušiti na suncu pre ribolova kako bi bolje stajala na udici.
    Bezbedan sistem i signalizacija
    Sistem: Koriste se teška olova (od 80 do 150 grama) koja struja ne može da pomera, jak predvez od debelog monofila ili specijalne somovske pletenice (nosivosti preko 50-60 kg) i jake, kovane udice veličine od 4/0 do 8/0.
    Kočnica na mašinici: Mašinica mora biti podešena tako da som može da povuče najlon bez prevelikog otpora, ili koristite slobodan hod špule (baitrunner). Ako je kočnica potpuno stegnuta, silovit noćni udarac soma može vam odvući štap u vodu pre nego što stignete da reagujete.
    Svetleće ampule: Na vrh štapa se montiraju klasične svetleće ampule (starlajt) ili elektronski indikatori koji će vas jasno upozoriti na udarac u potpunom mraku.

  • Pecanje soma bućkom

    Pecanje soma bućkom

    Tradicionalna magija koja podiže džinove sa dna
    Ribolov soma bućkom je posebna disciplina koja se generacijama prenosi među rečnim ribolovcima na Dunavu i Savi. Ova jedinstvena metoda zahteva čamac, drveno ili karbonsko oruđe sa proširenim završetkom – bućku, i ogromno strpljenje.

    Zvuk koji bućka proizvodi kada udari o površinu vode ima magičnu moć da probudi i najkrupnijeg soma iz najdubljeg sna.


    Kako bućka radi i zašto privlači soma?
    Pecanje bućkom se izvodi iz čamca koji lagano plovi niz rečni tok. Ribolovci jednom rukom drže pribor sa mamcem u vodi, dok drugom rukom ritmično udaraju bućkom o površinu vode.
    Kada bućka pravilno prođe kroz vodu, njen zaobljeni deo (“pečurka”) stvara vazdušni džep koji pod vodom proizvodi specifičan, dubok zvuk: “klok”. Postoji nekoliko teorija zašto ovaj zvuk iritira soma:
    Zov za parenje: Neki smatraju da zvuk imitira oglašavanje soma tokom mresta.
    Napad drugog soma: Druga teorija kaže da zvuk podseća na silovit udarac velikog soma koji lovi na površini, što budi teritorijalni nagon kod drugih somova koji kreću u potragu za “ostatkom plena”.
    Iritacija čula: Zvuk i vibracija direktno pogađaju bočnu liniju soma, iritiraju ga i teraju da se podigne iz bezbedne jame da vidi šta se dešava.
    Oprema i sistemi za bućkanje
    Za ovu tehniku se ne koristi klasičan štap, već se najčešće peca “iz ruke” pomoću jakog najlona ili kanapa na koji je namontiran specifičan sistem.
    Sistem: Na glavni kanap se montira teško olovo (od 60 do 100 i više grama), često obloženo gumom da ne bi pravilo metalni zvuk pod vodom. Ispod olova ide jaka virbla, pa predvez sa jednom ili dve masivne, kovane udice. Mnogi ribolovci preko olova stavljaju “suknjicu” od jarkih traka ili silikonskih niti koja dodatno provocira ribu.
    Mamljenje: Mamac se spušta direktno ispod čamca, obično na dubinu od 3 do 6 metara, bez obzira na to kolika je ukupna dubina reke pod vama. Ideja je da krupnog soma zvukom podignete sa dna pravo na vaš mamac.
    Najbolji mamci za bućku
    Mamac za bućku mora da bude obilan, živ i pun mirisa. Top izbor su:
    Veliki snop durdubaka ili rosulja: Nanizani tako da formiraju veliku loptu koja se stalno pomera.
    Krupna pijavica: Izuzetno izdržljiv mamac koji som obožava.
    Živi keder ili manji šaran: Koji svojim plivanjem dodatno šalje vibracije.
    Školjke ili komadi rovca: Koji šire jak miris kroz vodu.
    Tehnika udaranja i praćenje na sonaru
    Pravilan udarac bućkom se uči godinama. Zvuk ne sme biti previše plitak, niti se voda sme previše prskati. Najbolji ritam je uglavnom serija od 3 do 4 udarca, pa pauza od desetak sekundi kako bi se somu dalo vreme da locira izvor zvuka i priđe.
    U modernom vremenu, ribolovci tokom bućkanja obavezno koriste sonar. Na ekranu sonara se jasno vidi trenutak kada se som odvaja od dna u jami i u vidu velike, debele linije kreće da se penje pravo prema mamcu. Taj momenat, kada znate da vam je rečna neman na par metara pod čamcem i da svakog sekunda možete osetiti silovit udarac iz ruke, predstavlja najveći adrenalin u ovom ribolovu.

  • Noćni ribolov soma

    Noćni ribolov soma

    Gde i kako tražiti rečnog džina po mraku
    Kada padne mrak, ponašanje soma se drastično menja. On napušta duboke jame i podvodne panjeve u kojima provodi dan i kreće u patrolu. Za uspešan noćni ribolov, ključno je znati koje lokacije som bira za svoj noćni lov.
    Najbolje lokacije za noćni lov
    Ulazi u plićake i peščani sprudovi: Som noću dolazi na mesta gde se skuplja bela riba. Plićaci sa dubinom od svega 1 do 2 metra blizu brze vode su idealne pozicije.
    Kamene obale i kejski zidovi: Mesta gde rečni tok udara u obalu privlače sitnu ribu, a samim tim i soma koji koristi mrak da pritisne plen uz kamen.
    Granica brzog i sporog toka: Som voli da stoji u mirnijem delu (limanu) odmah pored jake struje i da čeka da mu voda nanese dezorijentisanog kedera ili povređenu ribicu.
    Pravila ponašanja na vodi noću
    Som ima izuzetno razvijena čula – pre svega bočnu liniju kojom oseća i najmanju vibraciju, kao i savršen sluh.
    Tišina na obali: Svako lupanje, glasno koračanje po kamenju ili bacanje teških predmeta u vodu preplašiće krupne komade.
    Svetlost lampi: Trudite se da ne svetlite direktno u vodu. Som oseti svetlosni snop čeone lampe i to ga može odmah odvratiti od prilaska obali. Lampu palite samo kada montirate mamac ili prihvatate ribu.

  • Vobleri za noćnog soma

    Vobleri za noćnog soma

    Varaličarenje na površini i u plićaku
    Ribolov soma voblerima u letnjim i jesenjim noćima pruža neverovatan adrenalin. Udarci se dešavaju u gornjim slojevima vode, često na samoj površini, a kontre su brutalne i pamte se ceo život.
    Izbor pravog voblera za soma
    Za razliku od smuđa koji voli sitnu i suptilnu vibraciju, som traži jaku, tešku i agresivnu vibraciju koja bukvalno trese vrh vašeg štapa. On loše vidi, ali svojom bočnom linijom nepogrešivo locira vobler koji “galami” u vodi.
    Kruškasti vobleri (Fat modeli): Zdepasti vobleri sa velikom paktom (stabilizatorom) pravljeni od balze ili jake plastike su broj jedan.
    Dubina zarona: Birajte plitkoroneće modele koji idu od 0.5 do maksimalno 1.5 metara dubine, kao i površinske voblere (popere i dvodelne modele) koji prave talas na površini.
    Jaka oprema: Vobler za soma mora imati izuzetno jake i debele trokrake udice i masivne alkice. Obične udice će kapitalan som ispraviti u prvih nekoliko sekundi borbe.
    Tehnika vođenja
    Vobler se zabacuje blizu mesta gde se pretpostavlja da som lovi (ili gde ste čuli udarac) i vodi se ravnomerno i sporo. Nema potrebe za prebrzim motanjem; pustite da jaka struja sama odradi posao i pokrene vibraciju voblera, dok vi samo lagano održavate napetost strune.

  • Smuđ na prirodne mamce

    Smuđ na prirodne mamce

    Pecanje na čekanje i tehnika muvanja
    Iako je ribolov smuđa varalicom izuzetno popularan, klasične metode ribolova na prirodne mamce i dalje donose vrhunske rezultate, naročito na terenima sa dosta prepreka ili kada je smuđ previše oprezan i ignoriše plastiku i silikon.
    Pecanje na čekanje (Klasičan dubinski ribolov)
    Ovo je tradicionalna i veoma opuštajuća metoda. Smuđ se peca na živu ili mrtvu ribicu (keder), a najbolji izbor su kederi koji prirodno žive u toj vodi – dvoprugasta uklija (kaster), bodorka ili glavoč.
    Sistem: Koristi se klizeće olovo na osnovnom najlonu, gumena perla za zaštitu čvora, virbla i predvez od tanjeg najlona ili fluorokarbona dužine od 40 do 60 cm sa jednom oštrom jednokrakom udicom.
    Prezentacija: Keder se najčešće kači kroz usta ili iza leđnog peraja. Važno je ostaviti otvoren preklopnik na mašinici ili koristiti “baitrunner” sistem, jer smuđ kada uzme kedera voli da krene sa njim par metara pre nego što ga proguta. Ako oseti otpor, odmah će ga pljunuti.
    Tehnika muvanja (Aktivni ribolov kederom)
    Muvanje je kombinacija ribolova na čekanje i džigovanja. To je aktivna metoda gde se na specijalno konstruisanu muva-glavu (olovo sa produženom žicom i udicom) montira mrtav keder.
    Kako se izvodi: Sistem se zabacuje i vodi se slično kao silikonska varalica – podizanjem i spuštanjem na dno, s tim što se pokreti rade znatno laganije i sa dužim pauzama.
    Prednost: Ova tehnika spaja najbolje od oba sveta: aktivno pretraživanje terena kao kod varaličarenja i prirodan miris i ukus pravog kedera koji smuđ ne pušta iz usta kada ga jednom napadne. Izuzetno je efikasna u jesen i zimu u panjevima i dubokim limanima.

  • Noćni ribolov smuđa na voblere

    Noćni ribolov smuđa na voblere

    Noćni ribolov smuđa na voblere: Kako ga prevariti pod okriljem mraka
    Smuđ je pre svega noćni lovac. Zahvaljujući specifičnoj strukturi oka koja mu omogućava savršen vid u mraku, on koristi noć da iznenadi svoj plen u plitkoj vodi. Ribolov smuđa voblerima tokom noći pruža poseban adrenalin jer se udarci dešavaju blizu obale, često na svega par metara od ribolovca.
    Gde loviti smuđa noću?
    Smuđ noću napušta svoja duboka skloništa i kreće u patrolu duž obale. Najbolja mesta za noćni ribolov su:
    Kameni naponi (šporovi) i kejski zidovi: Mesta gde se lome rečne struje i gde se skuplja sitna riba.
    Osvetljene zone: Delovi vode ispod ulične rasvete, mostova ili splavova. Svetlost privlači kastere i kedere, a smuđ stoji na granici svetla i tame i odatle napada.
    Plići prelivi: Mesta gde voda ubrzava preko kamenog dna.
    Tehnika vođenja voblera i izbor dekora
    Ključ uspeha u noćnom voblerisanju je sporo vođenje. Vobler treba voditi toliko polako da jedva radi u vodi – tek toliko da osetite blago vibriranje na vrhu štapa.
    Modeli: Koriste se plitkoroneći vobleri (izduženi, takozvani “minnow” modeli) dužine od 7 do 11 cm sa sitnijom vibracijom.
    Dekori: Iako je mrak, dekor je važan. U bistrim noćima sa mesečinom odlično prolaze prirodni i sedefasti dekori. U potpunom mraku ili mutnijoj vodi, odlične rezultate daju vobleri u “jansen” dekoru (bela leđa, crvena glava) ili fluorescentno žuti modeli koji prave jasan kontrast u vodi.

  • Letnji i jesenji ribolov smuđa

    Letnji i jesenji ribolov smuđa

    Kako promena godišnjih doba menja taktiku
    Da biste uspešno pecali smuđa tokom cele godine, morate shvatiti kako temperatura vode diktira njegovo kretanje. Dok leti traži dubinu i kiseonik, jesen donosi drastičnu promenu i period kada se smuđ intenzivno hrani pred dolazak zime.
    Letnji režim: Potraga za dubinom i kiseonikom
    Tokom vrelih letnjih meseci, voda u plićacima postaje pretopla i gubi kiseonik, zbog čega se smuđ preko dana povlači u najdublje delove reke – u maticu, podvodne jame, limane i oko mostovskih stubova gde je voda hladnija i brža.
    Taktika: Preko dana ga tražite isključivo na dnu u velikim dubinama pomoću težih džig glava.
    Noćni preokret: Tek kada sunce potpuno zađe i površinski sloj vode se malo ohladi, smuđ prilazi obali i plićim kamenim naponima gde juri kedere. Letnje noći su idealne za lagano povlačenje voblera blizu same obale.
    Jesenji cug: Priprema za zimu
    Jesen je za mnoge ribolovce najlepši deo sezone za lov smuđa. Kako temperatura vode pada, smuđ dobija signal da dolazi zima i počinje aktivno da se hrani tokom celog dana kako bi stvorio masne naslage.
    Gde ga tražiti: Smuđ se u jesen pomera ka prelazima iz dubine u plićak i ponovo postaje aktivan preko dana. Rano jutro i kasno popodne su udarni termini.
    Izbor varalica: U jesen možete slobodno koristiti krupnije varalice (šedove i voblere od 10 do 14 cm) jer smuđ u ovom periodu radije bira jedan krupniji obrok nego da troši energiju na sitne kedere.

  • Smuđ i promene vremenskih uslova

    Smuđ i promene vremenskih uslova

    Kako vreme utiče na grizenje
    Svaki strastveni ribolovac zna da smuđ spada u grupu najizbirljivijih i najosetljivijih grabljivica kada su u pitanju vremenske prilike. Promene u atmosferi direktno diktiraju da li će smuđ biti u fazi hiperaktivnog hranjenja ili će potpuno ignorisati svaku varalicu koju mu ponudite.
    Atmosferski pritisak – Ključni faktor
    Smuđ ima izuzetno osetljiv riblji mehur i svaka nagla promena vazdušnog pritiska utiče na njegovo kretanje i raspoloženje.
    Stabilan i blago povišen pritisak: Donosi predvidljivo ponašanje i solidan ribolov.
    Naglo padanje pritiska (pred oluju ili kišu): Ovo je često “magični sat” za ribolov. Smuđ predoseća promenu vremena i tada kreće u agresivan lov. Ako ulovite ovaj momenat, možete imati nezaboravan ulov.
    Nagli skok pritiska: Nakon prolaska fronta i razvedravanja, smuđ se uglavnom povlači u najdublje delove, postaje apatičan i tada ga je izuzetno teško prevariti.
    Uticaj meseca, vetra i zamućenosti vode
    Mesec: Mnogi ribolovci prate lunarne faze. Periodi mladog meseca (potpuni mrak) i punog meseca često donose pojačanu aktivnost tokom noći, pod uslovom da je nebo vedro.
    Vetar i talasi: Blag vetar koji mreška površinu vode je uvek plus, jer smanjuje vidljivost i razbija svetlost, pa se smuđ oseća sigurnije i lakše se odlučuje na napad u plićoj vodi.
    Zamućenost: Blago zamućena voda (takozvana “smolava” voda) posle kiše je idealna za ribolov, jer smuđ koristi svoj savršen vid u mraku da lakše ulovi plen koji je dezorijentisan.

  • Tajne uspešnog džigovanja na Dunavu

    Tajne uspešnog džigovanja na Dunavu


    Dunav je prelepa, ali i veoma zahtevna reka koja krije kapitalne primerke smuđa. Ribolov smuđa džig tehnikom na ovako moćnoj vodi zahteva specifične veštine, pravilno čitanje vode i, pre svega, adekvatan pribor koji može da izdrži jake struje i duboke limane.
    Oprema za dunavski džig
    Za uspešan džig na Dunavu potreban vam je brz i oštar štap (takozvani “fast” ili “extra fast” akcije), dužine između 2.40 i 2.70 metara, sa težinom bacanja koja omogućava rad sa težim glavama (najčešće od 15 do preko 40 grama, u zavisnosti od mesta). Kvalitetna pletenica (struna) debljine od 0.12 do 0.16 mm je obavezna jer obezbeđuje direktan kontakt sa varalicom, dok je predvez od fluorokarbona neophodan zbog oštrog kamenja i školjki na dnu.
    Veštine i taktika na velikoj reci
    Ključ uspeha na Dunavu je kontrola dna. Varalica mora stalno da kucka po dnu, jer smuđ retko kada juri plen visoko u jakom toku.
    Lociranje: Tražite prelaze iz dubine u plići deo (stepenice), procepe u kamenim naponima i mesta iza rečnih stubova gde voda pravi kovitlace.
    Vođenje varalice: Težinu džig glave izaberite tako da varalica nakon dva ili tri okreta ručice mašinice pada na dno u trajanju od 1 do 2 sekunde. Previše teška glava će stalno zapinjati, dok previše laka neće stići do zone gde smuđ boravi.