Pomor ribe u Tisi kod Bečeja zbog nedostatka kiseonika 2026/Jul: Ozbiljan ekoloski problem i ko je zapravo kriv?

Pomor ribe u Tisi kod Bečeja 2026: Nedostatak kiseonika i uzroci ekološke katastrofe
Tužne slike sa reke Tise kod Bečeja ponovo su podigle na noge celu ribolovačku zajednicu. Voda koja izbacuje uginulu belu ribu, somove i smuđeve koji plutaju na površini prizor je koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Kao zvanično objašnjenje nadležnih i biologa ponovo slušamo istu rečenicu: “Nestašica kiseonika u vodi”. Ali, šta to zapravo znači za nas ribolovce koji smo svakodnevno na vodi, zašto se ovaj problem iznova ponavlja baš u ovom delu toka i kako tačno nastaje taj fatalni nedostatak kiseonika?
Zašto Tisa ostaje bez kiseonika tokom letnjih meseci?
Tisa je prirodno spora, ravničarska reka. Tokom toplih letnjih meseci njen vodostaj drastično opada, dok temperatura vode naglo skače. Fizika vode je jasna – što je voda toplija, ona prirodno može da zadrži znatno manje rastvorenog kiseonika koji je neophodan za opstanak ribljeg fonda i svih vodenih organizama.
Cvetanje vode i noćna potrošnja kiseonika
Kada se spoje visoke temperature vode i usporen tok reke, dolazi do pojave poznate kao “cvetanje vode” – odnosno naglog i nekontrolisanog bujanja algi. Iako alge tokom dana putem fotosinteze proizvode kiseonik, tokom noći situacija se potpuno menja. Bez sunčeve svetlosti, alge prestaju da stvaraju kiseonik i počinju masovno da ga troše. Zbog toga se najkritičniji momenti i masovna uginuća ribe skoro uvek dešavaju u rano jutro, pred samo svitanje, kada nivo kiseonika u reci padne doslovno na nulu.
Klimatski ekstremi i uticaj na nivo kiseonika
Nova istraživanja i terenska merenja pokazuju da su ovi ekološki ekstremi sve učestaliji zbog globalnih klimatskih promena i dugotrajnih toplotnih talasa. Kada sušni period traje nedeljama, rečni tok gubi brzinu, prirodno provetravanje vode izostaje, a rastvoreni kiseonik opada ispod minimuma potrebnog za preživljavanje plemenitih vrsta ribe.
Letnji pljuskovi: Kako oluje dodatno smanjuju kiseonik u reci?
Mnogi ribolovci pogrešno veruju da će letnja kiša i jak pljusak rashladiti reku i doneti osveženje. Međutim, na Tisi to često napravi kontraefekat. Velike količine kiše koje padnu na okolne njive, atare i sporedne kanale naglo se sliju u rečni tok, ispirajući sve pred sobom.
Proces truljenja organskog otpada i trošenje kiseonika
Sa ovim bujicama u Tisu dospevaju veštačka đubriva bogata fosfatima i nitratima, ali i ogromne količine organskog otpada. Kada taj talog dospore na dno reke, pokreće se ubrzani proces truljenja. Mikroorganizmi i bakterije koji razlažu taj mulj bukvalno “usisavaju” i ono malo preostalog kiseonika iz vode, ostavljajući ribe bez vazduha i primoravajući ih da isplivaju na sam površinski sloj.
Ljudski faktor i otpadne vode kao glavni zagađivači
Pored prirodnih procesa, javna je tajna da industrijski pogoni i neprečišćene otpadne vode igraju ključnu ulogu u ovim ekološkim katastrofama. Kada je reka na biološkom minimumu, njen ekosistem nema snagu da preradi visoke koncentracije hemije i organskog otpada koji se nekontrolisano ispušta.
Osetljivost ribljeg fonda na kritičan nivo kiseonika
Bela riba, koja je najosetljivija na promene u hemizmu vode i pad kiseonika, prva strada. Ubrzo za njom na površinu isplivavaju i krupniji grabljivci poput smuđa, soma i šarana. Nadležne inspekcije i biolozi izašli su na teren kod Bečeja kako bi uzeli uzorke vode, utvrdili tačan nivo rastvorenog kiseonika i proverili prisustvo dodatnih toksičnih materija.
Kako ribolovci mogu da pomognu u spašavanju vode?
Riba ne umire trenutno. Pre nego što dođe do najgoreg scenarija, ona počinje karakteristično da “guta vazduh” na samoj površini vode, delujući iznemoglo i ošamućeno usled gušenja. Ako na svom terenu primetite ovakvo ponašanje ribe, nemojte samo proći pored toga.
Prijavljivanje problema i zaštita ekosistema Tise
Dužni smo da odmah alarmiramo ribočuvarsku službu, inspekciju za zaštitu životne sredine i lokalna udruženja ribolovaca. Brza reakcija, medijski pritisak i aktivnost ribolovačke zajednice jedini su načini da se otkriju pravi zagađivači, sprovede monitoring kiseonika i sačuva naša Tisa od potpunog uništenja.
